Verovatno ste culi gomile oprecnih misljenja,analiza poznatih "psihologa",lokalnih dusebriznika,zena u crnom i samoproklamovanih zastitnika dece i malogradjanskog morala koji grde,psuju i sa fanaticnom mrznjom govore o igrama.Kao kvare decu,teraju ih da se biju,da kradu i lazu i idu u zatvor.
Ma daj!!!Ako neko to radi to su roditelji koji lose vaspitaju svoju decu i ne brinu za njih i ostavljaju ih ulici da ih podize.Tesko cete naci neko
dete iz dobre i stabilne porodice da je posle igranja Postal-a izaslo na ulicu i krenulo da ubija sve redom.Ne moze njega igra naterati da uradi nesto pogresno ako
dete vec nema tu klicu negde u sebi koju nosi iz svoje porodice.
Prema tome odbacujem sve optuzbe na racun igara.Naravno,ne treba sa njima preterivati.To je jedina losa
stvar kod igara sto umeju da uvuku u svoje svetove i da covek zaboravi na radosti pravog zivota
i krene da zivi virtuelni.To sebi ne smete dopustiti.Napolju postoji mnogo bolji svet,prepun ljudi,zena i dogadjaja .
iskreno,i ja sam se bio navukao na warcraft i znam kako je.Ali sam uspeo da se izvucem i da se vratim single
playeru.
Elem,da ne skrecem sa teme.Smatram da su igre odlican nacin da mladi izbiju svoju agresivnost kao prvo.
Da umesto da se tuku po ulici svoj visak energije i zelje za unistavanjem(koju svaki mlad covek ili zena ima) ispucavaju u nekoj igri.Tako se
zadovoljavaju nasi praiskonski zivotinjski nagoni i svi su srecni.Zatim,kroz igre se dete uci da razlikuje dobro i zlo jer je 90%
svih igara borba dobra i zla gde je dobro uvek glavni junak i cije avanture igrac prati.Cak i onih 10 % igara gde je glavni junak zlica
i tu je to prikazano na neki umanjen nacin,kroz neku pricu o nepravdi koja je nekog naterala da bude zao itd.
Treca stvar je razvijanje refleksa i moci za brzo razmisljanje i multitasking.Kad bi dusebriznici znali kako je tesko
igrati Suden Strike ili slican rts i koliko tu stvari treba da se istovremeno prati i razmislja o njima ne bi tako
pricali.Dokazano je da igraci imaju mnogo brze reflekse i mnogo se lakse snalaze kad se nadju pred
vise izazova u stvarnom zivotu nego neigraci.
Ima naravno jos gomila dobrih stvari kod igara ali sam siguran da vi to vec i sami znate.Naravno,ima i losih ali mnogo manje nego dobrih.
Jos jednom ponavljam:Ma koliko su igre dobre ne treba preterivati.Sat-dva dnevno je sasvim dovoljno za svakoga!
Ma daj!!!Ako neko to radi to su roditelji koji lose vaspitaju svoju decu i ne brinu za njih i ostavljaju ih ulici da ih podize.Tesko cete naci neko
dete iz dobre i stabilne porodice da je posle igranja Postal-a izaslo na ulicu i krenulo da ubija sve redom.Ne moze njega igra naterati da uradi nesto pogresno ako
dete vec nema tu klicu negde u sebi koju nosi iz svoje porodice.
Prema tome odbacujem sve optuzbe na racun igara.Naravno,ne treba sa njima preterivati.To je jedina losa
stvar kod igara sto umeju da uvuku u svoje svetove i da covek zaboravi na radosti pravog zivota
i krene da zivi virtuelni.To sebi ne smete dopustiti.Napolju postoji mnogo bolji svet,prepun ljudi,zena i dogadjaja .
iskreno,i ja sam se bio navukao na warcraft i znam kako je.Ali sam uspeo da se izvucem i da se vratim single
playeru.
Elem,da ne skrecem sa teme.Smatram da su igre odlican nacin da mladi izbiju svoju agresivnost kao prvo.
Da umesto da se tuku po ulici svoj visak energije i zelje za unistavanjem(koju svaki mlad covek ili zena ima) ispucavaju u nekoj igri.Tako se
zadovoljavaju nasi praiskonski zivotinjski nagoni i svi su srecni.Zatim,kroz igre se dete uci da razlikuje dobro i zlo jer je 90%
svih igara borba dobra i zla gde je dobro uvek glavni junak i cije avanture igrac prati.Cak i onih 10 % igara gde je glavni junak zlica
i tu je to prikazano na neki umanjen nacin,kroz neku pricu o nepravdi koja je nekog naterala da bude zao itd.
Treca stvar je razvijanje refleksa i moci za brzo razmisljanje i multitasking.Kad bi dusebriznici znali kako je tesko
igrati Suden Strike ili slican rts i koliko tu stvari treba da se istovremeno prati i razmislja o njima ne bi tako
pricali.Dokazano je da igraci imaju mnogo brze reflekse i mnogo se lakse snalaze kad se nadju pred
vise izazova u stvarnom zivotu nego neigraci.
Ima naravno jos gomila dobrih stvari kod igara ali sam siguran da vi to vec i sami znate.Naravno,ima i losih ali mnogo manje nego dobrih.
Jos jednom ponavljam:Ma koliko su igre dobre ne treba preterivati.Sat-dva dnevno je sasvim dovoljno za svakoga!
0 comments:
Post a Comment