
Generalno ne volim ovakve igre.Smara me sav taj mikro menadzment,provedem sate u odlucivanju dal cu da izgradim stalu il susaru mesa i kad odlucim vec bude kasno da idem da osvajam nesto jer moram da spavam.Tako da se klonim takvih igara.
Ali jednog dana u moje ruke dopade Civilizacija.Rekoh sebi,jos jedno menadzersko sranje,smoricu se.al ajde da probam,kaze drugar da je dobra.Instaliram ja to,krekujem i krenem.Ma sta je ovo?Neki coveculjci se setkaju okolo.Gde je akcija?Nigde zive duse,nigde protivnika,samo jedno selo i par vojnika.Ali onda(k) Pojavi se neki celavi pa kaze gradi ovo,gradi ono,istrazuj ovo...Ma koji si mi ti sad i sta oces od mene?Kaze da je neki savetnik,kao da mi pomogne.lepo od njega.Ajd da ga poslusam,cisto da se nije mucio za dzabe.Uradim ja kako je reko
obrnem par krugova...kad ono..mesto onog sela sad je tu vec gradic...mesto onog divljaka sa mocugom sad je vec centurion...neke pare mi pristizu,neki putevi se grade,neka nova naselja nicu,odnekud dolazi jos vojske...Vise nisam ni sam,egipcani oce da trguju sa mnom..Vazi,dok ne ojacavam dovoljno pa ih pokoljem i otmem sve sto imaju(sta cu,junacka je to krv,ratnicka)Odjednom mi vise savetnik ne treba,sam kapiram sta treba i...uvuce me igra.Navuko se, nema izlaza.Na spavanje ni ne mislim..Samo jos ovaj grad da napravim,ovo da osvojim,ovog da zivog oderem (podseti me na ovo kad je kralj uros rekao dubrovackom biskupu da ne dolazi u Srbiju jec ce zivog da ga odere:) I tako...Otad je proslo 3 godine,Jos uvek je igram,sada malo manje ali se vratim..
ko nije probao,nek i ne proba ako nije spreman na neprospavane noci, razmisljanja o taktici uvece kad legne da spava, i na zavisnost goru od heroina...

